Benjamin je za STUDOMAT ispričao šta mu je dalo motivaciju za učenje u toku studija, kako se javila ljubav prema ovoj vrsti zanimanja te zašto upisati Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet na Univerzitetu u Tuzli.
Dobio si Zlatnu plaketu „Student generacije Univerziteta u Tuzli“, kako se osjećaš povodom toga?
– Zlatna plaketa nije došla u moje ruke odjednom. Plod je napornog rada, truda, odricanja, ali i velike ljubavi uložene u proteklih nekoliko godina. Ponosan sam na titulu zlatnog studenta koju nosim odgovorno i časno. To podrazumijeva i opravdati tu titulu svojim znanjem, vještinama i kompetencijama, tu dajem svoj maksimum, ali o tome trebaju govoriti oni sa kojima radim. Ja sam neizmjerno uživao u svom studiju, nauci i praksi – danas mogu samo biti sretan i ponosan da sam krunisan titulom „zlatnog“.
Kako si znao da je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet pravi izbor za tebe?
– Tokom srednje škole, prva stvar koju bih vidio svakog dana je bio citat „Izaberi posao koji voliš i nijedan dan ti neće biti radni“. Bio je napisan na zidu odmah iza ulaznih vrata u školu i bilo je nemoguće ući u školske prostorije, a ne primijetiti to. To se negdje pohranilo u podsvijest i vjerovatno presudilo u onom momentu donošenja konačne odluke. Kao neko ko je bio poprilično svestran, sa interesima prema turskom i engleskom jeziku, matematici, psihologiji, medicini, pozorišnoj umjetnosti, bio sam rastrgan na više strana. Presudan momenat je bilo otkriće da kroz studij specijalne edukacije i rehabilitacije mogu proučavati kreativne terapije. A u konačnici, dobio sam mnogo više od toga. ERF me je naučio multidisciplinarnosti i transdisciplinarnosti, omogućio mi da se igram, budem učitelj, budem terapeut, po potrebi umjetnik – da pomažem drugima da razviju svoje životne potencijale.
Više možete pročitati na sljedećem linku www.studomat.ba
Tekst je preuzet sa www.studomat.ba
