ČASOPIS DEFEKTOLOGIJA
Nakon dugih priprema koje su otpočele sa osnivanjem Defektološkog fakulteta u Tuzli 1993., godine pojavio se i prvi broj časopisa 1995.godine kao jedinstvenog glasila u Bosni i Hercegovini. Bilo je to vrijeme kada je trebalo uporedo sa mnogobrojnim problemima materijalno tehničke i kadrovske problematike rješavati i probleme iz domena defektološke teorije i prakse. Časopis je distribuiran do svojih korisnika i čitalaca sa napomenom da se radi o časopisu za defektološka, pedagoško-psihološka i sociomedicinska pitanja teorije i prakse rada sa djecom, omladinom i odraslim osobama ometenim u razvoju i da će se u njemu obrađivati nagomilana pitanja i problemi koje imaju osobe sa posebnim potrebama, a o kojima će pisati defektolozi raznih profila, ljekari specijalisti, socijalni radnici, ali i stručnjaci iz neposredne prakse koji do tada nisu imali glasilo, slične vrste i namjene. Prvu redakciju kao odgovorno uredništvo sačinjavali su dr. Dževdet Sarajlić, kao glavni odgovorni urednik, mr. Hajrudin Hadžihasanović, kao zamjenik glavnog i odgovornog urednika, prof. Adem Mahmutagić, kao urednik i članovi Redakcionog odbora dr. Osman Sinanović, dr. Milisav Simić, prof. Ćimeta Hatibović mr. Vasilija Veljković, i dr Hašim Muminović, oboje iz Sarajeva. Sekretar Redakcije bila je Mirsada Delić, lektor dr Nedžad Pašić, tehnički urednik prof. Milan Cvjetinović, dok je likovno uređenje bilo prepušteno slikaru Čazimu Sarajliću. Prvi broj je odštampan u tiražu od 300 primjeraka.Kao prvi časopis ovakve pedagoško-medicinske orijentacije u Bosni i Hercegovini odmah je započeo da preferira stručne i naučne radove iz domena defektološke teorije i prakse i da bude široko otvoren prema svim autorima bez obzira iz koje sredine dolazili i da svoje stranice ustupi ne samo domaćim nego i stranim autorima. To ga je kao stručni časopis razlikovalo od drugih koji u to vrijeme nisu ni imali zapažene napise iz oblasti specijalne pedagogije, defektologije i socio pedagoške prevencije, a pogotovo iz domena edukacije. Već u prvom broju bilježimo nekoliko napisa koji se kao prvi takve vrste javljaju u pedagoško-psihološkoj i medicinskoj tematici. To su radovi S. Burges iz Sidneja (Specijalno obrazovanje i vaspitanje na Zapadu i u Australiji), M.Simića (Odliku nastavnika specijalne škole), Ćišić Behije (Smisao i značaj rehabilitacije hendikepiranih i ulogu socijalnog radnika u rehabilitacionom timu), a već u drugom i sljedećim brojevima slijede stručni i naučni radovi nastavnika i saradnika Fakulteta; o problemima defektoloških disciplina, o iskustvima drugih u radu i odgoju djece sa problemima u razvoju, zatim radovi koji se odnose na istraživanja u domenu specijalne pedagogije, defektologije, logopedije, surdoaudiologije, tiflologije, somatopedije, kriminologije. Posebno su bili zapaženi prilozi koji su davali prikaze najnovijih istraživanja iz domena defektološke teorije i prakse, a koja su pisali domaći i strani autori – uključujući i prve autore iz Sarajeva, Tuzle, kao i radovi koje su počeli da u našem časopisu objavljuju nastavnici i saradnici Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta iz Zagreba. Posebno je bila značajna podrška koju je u pojedinim brojevima davao časopisu rektor Univerziteta, prof.dr. Sadik Latifagić, kao i saradnja saradnika i profesora sa drugih fakulteta, naročito kada je riječ o nekim nastavnicima Filozofskog i Medicinskog fakulteta iz Tuzle. Ono što je podizalo rejting časopisa bila je saradnja sa socijalnim institucijama u Sarajevu i Tuzli, jer su se na stranicama časopisa pojavljivali stručni prilozi saradnika iz tih institucija u kojima su bila smještena djeca sa posebnim potrebama, kao i stručni saradnici tih institucija koji su u pojedinim zavodima vodili procese edukacije defektologa. Tako se u časopisu iz broja u broj našlo nekoliko stručnih priloga saradnika iz Zenice, Sarajeva, Mostara, a nešto kasnije i prilozi naučnih radnika iz Zagreba. Ovi prilozi su nivo teorijskog pristupa problematici defektoloških disciplina podigli na viši stepen i znatno unaprijedili kako teoriju tako i praksu edukativnog rada sa djecom i omladinom koja zaostaje u razvoju. To je rezultiralo da se u pojedinim brojevima nađu naučni i stručni prilozi iz Logopedije, Somatopedije, Tiflologije, Surdoaudiologije, Fizijatrije, Neurologije, Psihologije hendikepiranih, Oligofrenologije, Kriminologije, Socijalne zaštite, Sociologije, zatim napisi iz pojedinih medicinskih nauka, kao što su Fiziologija, Pedijatrija, Medicina rada, Oftalmologija, Higijene i drugih. Bez obzira na to što časopis u početku izlaženja nije bio u svim rubrikama na nivou ostalih časopisa koji su izlazili u Sarajevu ili Tuzli, njegova otvorenost prema svim temama koji zadiru u domen edukacije, prevencije i liječenja osoba sa smetnjama u razvoju, kao i širok krug saradnika sa naučnim zvanjima, časopis je vrlo brzo izborio svoje mjesto u porodici ostalih časopisa koji takođe u to vrijeme nisu imali sve atribute međunarodno priznatih časopisa.U zaključku bi se moglo reći da je časopis bio i ostao, prvi i jedini u Bosni i Hercegovini iz domena specijalne pedagogije, psihologije, medicine i socijalne zaštite. Časopis je na svoj način unaprijedio publicističku aktivnost njegovih nastavnika i saradnika. Postao je glasilo ne samo stručnih i naučnih radnika iz BiH, nego i mnogo šire. Danas je časopis upisan u bazu podataka Indeks Copernicus, a intenzivno i permanentno se radi na njegovom poboljšanju, te indeksaciji u još nekoliko priznatih baza podataka.
