Obrazovanje stručnjaka iz oblasti logopedije i surdoaudiologije u Bosni i Hercegovini ima osamnaest-godišnju tradiciju, te permanentno prati savremene trendove i razvoj ovih disciplina u svijetu. Diploma je prepoznata u velikom broju razvijenih zemalja. Inovirani studijski program „Logopedija i surdoaudiologija“ je u primjeni na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli od akademske 2011/12. godine. Odlukom Senata Univerziteta naziv Studijskog programa je izmijenjen u „Logopedija i audiologija“ i primjenjuje se od akademske 2012/13. godine . Program udružuje logopediju i audiologiju, kao što je to slučaj sa programima u nekim zemljama Evrope i SAD u kojima je obrazovanje logopeda i audiologa najrazvijenije u svijetu. Zanimanje audiolog i logoped je definisano u Međunarodnoj standardnoj klasifikaciji zanimanja ISCO-08 pod brojem 2266, čijim se preuzimanjem osigurava usporedivost podataka o zanimanjima u državama članicama Europske unije i ostalim državama svijeta.
Logopedija je nauka koja se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije. Logopedija je struka u razvoju na sjecištu primijenjene i čiste nauke. Logopedija je danas priznata kao struka i kao nauka u većini zemalja svijeta. Logoped je nezavisan stručnjak čije se osnovne aktivnosti ostvaruju na području prevencije, detekcije i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije. Audiologija je nauka koja se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnostikom i tretmanom oštećenja sluha. Audiolozi su samostalni stručnjaci koji utvrđuju, procjenjuju i upravljaju posljedicama i poremećajima auditivne percepcije. Audiolozi sprovode audiološku rehabilitaciju i savjetovanje (rehabilitaciju slušanja i govora) djece i odraslih oštećena sluha, preporučuju odabir slušnog pomagala, a s ciljem poboljšanja slušanja. Audiolozi su osposobljeni za izgradnju adekvatnog oblika komunikacije, izradu individualnih programa podrške, te edukaciju djece oštećena sluha, kako u segregacijskim uvjetima, tako i u uvjetima inkluzije. Audiolog je dijagnostičar, terapeut, edukator, savjetnik i konsultant.
Osnovni cilj univerzitetskog studijskog programa „Logopedija i audiologija“ na I ciklusu studija je da studenti steknu teorijska znanja i praktične vještine za samostalan rad iz oblasti prevencije, detekcije, dijagnostike i tretmana osoba sa poremećajima humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije. Pored toga Studijski program je usmjeren na stvaranje pozitivnog stava studenata o potrebi cjeloživotnog učenja i razvoja stručnih kompetencija. Izdani VII stepen stručne spreme nosiocu daje pravo korištenja zaštićenog stručnog zvanja Bachelor logopedije i audiologije i pravo na profesionalni rad u području prevencije, detekcije, dijagnostike i tretmana govorno-jezičke i slušne patologije u odgojno-obrazovnim ustanovama (predškolskim, redovnim osnovnim i srednjim školama, ustanovama za odgoj i obrazovanje osoba sa poteškoćama u razvoju), zdravstvenim ustanovama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite (otorinolaringološkim, neurološkim, psihijatrijskim, audiološkim, fonijatrijskim i pedijatrijskim dispanzerima i klinikama) i ustanovama socijalne zaštite (centri za socijalni rad; služba za ocjenjivanje sposobnosti djeci i omladini ometenoj u psihičkom ili fizičkom razvoju; dnevni centri za tretman osoba sa smetnjama u razvoju; ustanove za boravak starih, bolesnih i iznemoglih osoba; dom za djecu bez roditeljskog staranja).
Nakon završenog studijskog programa „Logopedija i audiologija“ na I ciklusu studija studenti će biti osposobljeni za:
prevenciju, rano otkrivanje i evidentiranje, dijagnostiku i tretman poremećaja glasa, govora, jezika i sluha definirajući, pristupajući i rješavajući u svim dobnim skupinama: artikulacijsko-fonološke poremećaje, afazije, motoričke govorne poremećaje, razvojne govorno-jezičke poremećaje, poremećaje glasa, poremećaje tečnosti govora, poremećaje hranjenja i gutanja, poremećaje čitanja i pisanja, poremećaje matematičkih sposobnosti, augmentativne i alternativne načine komunikacije, specifične teškoće učenja, višestruke poremećaje;
prevenciju, rano otkrivanje, dijagnostiku i tretman poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije u osoba sa posebnim potrebama (intelektualnim teškoćama, tjelesnom invalidnošću i hroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, poremećajima autističnog spektra, višestrukim teškoćama, cerebralnim poremećajima koji prate starenje, potrebom za augmentativnom i alternativnom komunikacijom);
edukaciju osoba oštećena sluha kako u segregacijskim uvjetima, tako i u uvjetima inkluzije;
primjenu posebnih oblika komunikacije kod gluhih (čitanja govora s lica i usana, manuelni oblici komunikacije /ručna abeceda, manualno kodirani vokalni jezici, znakovni jezici i sl.);
korištenje elektroakustičkih pomagala i druge savremene opreme i tehnologije u radu sa osobama sa poremećajima glasa, govora, jezika i sluha;
integrisanje stečenih znanja (iz logopedije, audiologije, biomedicinskih nauka, nauka o jeziku i nauka o ponašanju), te njihovu primjenu u rješavanju problema, donošenju odluka u praksi, te savjetovanju i informisanju osoba sa poremećajima humane komunikacije i njihovih porodica;
postupanje prema etičkim načelima struke;
samostalno učenje i korištenje stručne literature;
nastavak školovanja na II ciklusu studija iz područja logopedije i/ili audiologije.
