Studijski program Poremećaji u ponašanju bavi se primarnom prevencijom, detekcijom, identifikacijom, dijagnosticiranjem, raznim intervencijama i tretmanom, procesuiranjem i naknadnom brigom za djecu, mlade i odrasle osobe s rizikom za poremećaje ili s poremećajima u ponašanju, te njihovim socijalnim okruženjem, u funkciji odgoja, socijalizacije, rehabilitacije i socijalne integracije. Studij Poremećaji u ponašanju u većini zemalja okruženja i šire, poznat je kao studij socijalne pedagogije. Završetkom četverogodišnjeg dodiplomskog studija poremećaji u ponašanju, student stiče potrebnu kompetentnost u struci i dobiva stručni naziv diplomirani socijalni pedagog. Socijalni pedagog je nezavisan stručnjak, čije se osnovne aktivnosti ostvaruju na području prevencije, tretmana i posttretmana djece, mladih i odraslih osoba s rizikom za poremećaje ili s poremećajima u ponašanju. Socijalni pedagozi kao stručnjaci, danas su priznati u brojnim zemljama Evropske unije, kao i u ostalim zemljama svijeta.
Studij Poremećaji u ponašanju je poznat i priznat u svijetu preko 60 godina. Naziv struke, odnosno stručnjaka varira u različitim jezicima. Studij Poremećaja u ponašanju u Bosni i Hercegovini ima deveto-godišnju tradiciju obrazovanja stručnih kadrova koja permanentno prati savremene trendove i razvoj socijalne pedagogije u svijetu, a stečena diploma priznata je u velikom broju razvijenih zemalja. Tokom protekle dvije decenije, saznanja o razvoju poremećaja u ponašanua znatno su napredovala, što se prevashodno može pripisati longitudinalnim istraživanjima u vidu razvijanja široke mreže različitih institucija i profesionalnih usmjerenja koji rade na prevenciji i tretmanu poremećaja u ponašanju. Ova oblast se temelji na multidisciplinarnom karakteru, što podrazumijeva multipla izvorišta, pravce i strategije razvoja. Usljed postojanja razvojnog kontinuma poremećaja u ponašanju- delinkvencija- kriminal, teško je napraviti oštru u granicu u pogledu specifičnog usmjerenja pojedinih intervencija i programa, već ih je bolje posmatrati kao dio sveobuhvatne društvene reakcije na ove probleme. Ostvaren je bolji uvid u razvojne tokove ove vrste problema u opštoj populaciji, čime je olakšana distinkcija između psihopatologije i normativnog razvoja. Dodatno, period pracenja se postepeno proširivao ka mlađem uzrastu, pa su unaprijeđena saznanja o poremećajima u ponašanju. Poznavanje prevalencije i razvoja poremećaja u ponašanju predstavlja osnovu za dalji razvoj nauke u ovoj oblasti. Nova saznanja u oblasti dijagnostike i tretmana, uvođenje savremenih metoda, tehnika i pristupa, tehnološko-tehnički progres, novi zahtjevi tržišta itd. zahtijevaju nužnost školovanja ovog kadra i potrebu za cjeloživotnim učenjem i stalnim usavršavanjem iz ove oblasti. Takođe, najnovije spoznaje i dostignuća iz drugih oblasti sa kojima je socijalna pedagogija usko povezana (socijalni rad, pedagogija, psihologija, medicina, pravo, penologija i sl.) zahtijevaju upotpunjavanje i usavršavanje studijskih programa koji će obezbijediti studentima neophodna primijenjena znanja. Svjedoci smo sve većeg porasta društveno neprihvatljivog ponašanja.
Osnovni cilj univerzitetskog studijskog programa „Poremećaji u ponašanju“ na I ciklusu studija je da studenti steknu teorijska znanja i praktične vještine za samostalan rad iz oblasti prevencije, detekcije, dijagnostike, opservacije, ranih intervencija i tretmana djece, mladih kao i odraslih osoba koji su u riziku ili već manifestiraju nekih od oblika poremećaja u ponašanju, delinkventnog ponašanja, a u funkciji odgoja, re/socijalizacije, re/habilitacije i socijalne adaptacije i integracije. Studij je koncipiran tako da studenti usvoje, razviju, unaprijede i primijene profesionalna znanja o bio-psiho-socijalnim karakteristikama osoba, njihovim potrebama i problemima u procesu ličnog razvoja, socijalne adaptacije i integracije. Stečeni VII stepen stručne spreme nosiocu diplome daje pravo korištenja zaštićenog stručnog zvanja Baccalaureus socijalne pedagogije i pravo na profesionalni rad u području prevencije, detekcije, opservacije, dijagnostike, rehabilitacije i tretmana osoba sa poremećajima u ponašanju u: predškolskim, redovnim osnovnim i srednjim školama; ustanovama za odgoj i obrazovanje osoba sa poteškoćama u razvoju; zdravstvenim ustanovama ( psihijatrijskim klinikama, centrima za mentalno zdravlje, domovima zdravlja ); ustanovama socijalne zaštite (centri za socijalni rad; služba za ocjenjivanje sposobnosti djece i mladih ometenih u psihičkom ili fizičkom razvoju; dnevni centri za tretman osoba sa smetnjama u razvoju, disciplinskim centrima, odgojnim domovima, domovima za djecu bez roditeljskog staranja); ustanovama pravosudnog sistema (sudovi, tužilaštva, zatvori, kazneno-popravni zavodi, odgojno-popravni domovi), policijskim stanicama, osobito odjeljenja za maloljetničku delinkvenciju i prihvatnim stanicama za maloljetnike; nevladine organizacije i savjetovališta koja pružaju psihosocijalnu pomoć i podršku.
Nakon završenog studijskog programa „Poremećaji u ponašanju“ na I ciklusu studija studenti će biti osposobljeni za:
prevenciju, rano otkrivanje i evidentiranje, dijagnostiku, ranu intervenciju, rehabilitaciju, tretman i posttremansku pomoć osobama sa poremećajima u ponašanju, kao i osobama sa teškoćama socijalne adaptacije i integracije;
primjenu teoretskih i praktičnih znanja iz oblasti etiologije i fenomenologije poremećaja u ponašanju;
opservaciju, identifikaciju i procjenu rizika delinkventnog i kriminalnog ponašanja pojedinaca shodno njihovim individualnim razvojnim karakteristikama, kao i karakteristikama užeg i šireg socijalnog okruženja;
primjenu savremenih modela individualnog i grupnog socijalnopedagoškog rada (djece i mladih u riziku, delinkventnog ponašanja, kao i odraslih osuđenih osoba);
pomoć i podršku osobama nakon sprovedenog institucionalnog tretmana;
implementiranje stečenih znanja iz drugih naučnih oblasti (pedagogija, psihologija, pravo, socijalni rad, medicina, penologija, kriminologija, sociologija, filozofija) u rješavanju problema, donošenju odluka u praksi, te savjetovanju i informiranju osoba sa poremećajima u ponašanju i njihovih obitelji;
primjenu socijalnopedagoških sposobnosti i vještina djelovanja u lokalnoj zajednici i širem društvenom okruženju;
postupanje prema etičkim načelima struke;
samostalno učenje i korištenje stručne literature u smislu racionalnog i kritičkog promišljanja i unapređenja struke;
evaluiranje ishoda socijalnopedagoškog rada;
nastavak školovanja na II ciklusu studija iz područja socijalne pedagogije.
